{"id":30,"date":"2026-09-23T10:00:00","date_gmt":"2026-09-23T08:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/frekvencija.eu\/?p=30"},"modified":"2026-11-10T16:20:56","modified_gmt":"2026-11-10T15:20:56","slug":"putevi-radikalizacije-3-internet-i-radikalna-retorika-u-digitalnom-dobu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/frekvencija.eu\/?p=30","title":{"rendered":"Putevi radikalizacije (3): Internet i radikalna retorika u digitalnom dobu"},"content":{"rendered":"\n

U svojoj knjizi The Selfish Gene<\/em> (Sebi\u010dni gen<\/em>, op. prev.) evolucijski biolog Richard Dawkins uspostavio je i po prvi put definirao termin meme<\/em>. Po Dawkinsu, meme je \u201ejedinica kulturne transmisije ili jednostavna ideja koja se, putem imitacije, \u0161iri od mozga do mozga.\u201d<\/p>\n\n\n\n

\n

Meme je tako sample koji \u2013 po potpuno identi\u010dnoj mehanici kao i u jeziku hip-hop produkcije \u2013 poprima posve drugo zna\u010denje unutar makar i malo alteriranog konteksta.<\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

Imitacija je, na mnogo na\u010dina, definitivna osnova svih komunikacijskih obrazaca prisutnih unutar digitalnog prostora. To je ujedno i njegova najve\u0107a posebnost (barem u vidu utilizacije jezika): digitalni prostor omogu\u0107uje \u201ekulturnu transmisiju\u201d i prevo\u0111enje jedinica kulturolo\u0161kog unosa, rekontekstualiziraju\u0107i pritom svaki njezin parametar. U tom smislu je digitalni prostor izra\u0111en i djeluje po principu sampliranja (uzorkovanje<\/em>, op. prev.), kori\u0161tenja dijelova kulturolo\u0161kih zapisa iz \u0161ireg kulturnog kanona u svrhu vlastite kulturne produkcije. Meme je tako sample<\/em> koji \u2013 po potpuno identi\u010dnoj mehanici kao i u jeziku hip-hop produkcije \u2013 poprima posve drugo zna\u010denje unutar makar i malo alteriranog konteksta.<\/p>\n\n\n\n

U razgovoru s jednim od \u010dlanova meme-maker i meme theory <\/em>kolektiva Smetnjak <\/em>saznao sam da, iako je meme making<\/em> (izrada memova<\/em>, op. prev.) naizgled samo jo\u0161 jedna praksa kulturne recikla\u017ee, meme tra\u017ei i iziskuje odre\u0111enu dozu gonzo<\/em> prisutnosti. Baviti se rekonstrukcijom i dekonstrukcijom kulturnih jedinica mo\u017ee se smatrati uspje\u0161nim samo ako se s izre\u010denim mogu\u0107e poistovjetiti. Cjelokupni korpus meme-kulture u digitalnom prostoru funkcionira upravo na tom principu \u2013 po Dawkinsu, rije\u010d je o svojevrsnom virusu, a virus mora mo\u0107i prona\u0107i ulaz u \u0161iru populaciju.<\/p>\n\n\n\n

Kriti\u010dka teorija je tako u recentnim godinama prona\u0161la svoje mjesto unutar digitalne meme-kulture. Djelomice su za to zaslu\u017eni trendovi u institucijama visokog obrazovanja koje sve vi\u0161e vremena i resursa posve\u0107uju digitalnoj kulturi (odnosno digitalnim kulturama) i supkulturnim punktovima unutar digitalnog prostora. Djelomice, naravno, govorimo o \u0161irim trendovima, odnosno trendovima unutar \u0161ire populacije i moderne svakodnevice. Kriti\u010dka teorija uglavnom je raspr\u0161ena po top-down<\/em> principu (s vrha prema dolje) \u2013 od institucije prema op\u0107oj populaciji. Digitalni prostor omogu\u0107io je ne\u0161to druk\u010diji odnos, gdje se teorija raspr\u0161uje iz svih smjerova, te su te nekad jasno postavljene granice postale naglo zamagljene.<\/p>\n\n\n\n

\n

Ne radi se samo o kulturi na internetu, radi se o kulturi koja je nastala na internetu.<\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

Za potrebe ovog teksta razgovarao sam s Robertom Bobni\u010dem, doktorandom medijskih studija na Fakultetu dru\u0161tvenih znanosti Sveu\u010dili\u0161ta u Ljubljani, o to\u010dnim konturama poveznica izme\u0111u takozvane informacijske buke i recikla\u017ene prirode internetske kulture. Kako isti\u010de Bobni\u010d, ne radi se samo o kulturi na internetu, radi se o kulturi koja je nastala na internetu \u2013 \u0161to, u prijevodu, zna\u010di da je nastala u \u201ekonkretnom dijalogu s odre\u0111enom [digitalnom] infrastrukturom\u201d.<\/p>\n\n\n\n

Kako se provla\u010di kroz ovu seriju tekstova, ta infrastruktura u\u017eiva svoj vlastiti, poseban jezik koji ne bi mogao za\u017eivjeti nigdje drugdje. Uzev\u0161i u obzir i povijest razvoja digitalnog prostora, potencijalno mo\u017eemo re\u0107i da se ne bi mogao razviti nikad, osim ba\u0161 tada kada jest.<\/p>\n\n\n\n

W. C. McGrew s odsjeka za antropologiju i zoologiju Sveu\u010dili\u0161ta u Miamiju zapisao je (2003.) pri recenziranju knjige The Meme Machine<\/em> (Stroj mema<\/em>, op. prev.) (1999.) autorice Susan Blackmore: \u201eMe\u0111utim, na tom putu postoje prepreke. Klju\u010dni element Blackmoreove argumentacije jest posljednja rije\u010d u definiciji O.E.D.-a (Oxford English Dictionary), odnosno \u201eimitacija\u201d. Ona zauzima zastarjeli, su\u017eeni pogled prema kojem (osim ptica pjevica) samo ljudi mogu imitirati, unato\u010d uvjerljivim otkri\u0107ima da to \u010dine i \u010dovjekoliki majmuni. To ograni\u010davanje mema na bihevioralno moderne ljude dovodi je u \u0161kripac kada je rije\u010d o najranijim fazama ljudske kulture.<\/p>\n\n\n\n

\u010cini se vjerojatnim da se starodolvanska tehnologija temeljila na memima, premda su hominidi imali mozak sli\u010dniji onome dana\u0161njih \u010dimpanza nego modernih ljudi. Sve ve\u0107i broj otkri\u0107a u kulturolo\u0161koj primatologiji upu\u0107uje na to da je memetika nu\u017ena kako bi se objasnilo i ono \u0161to rade primati i kitovi.\u201d<\/p>\n\n\n\n

Baviti se memetikom (u strogo znanstvenom smislu ili u slu\u010daju digitalne kulture) zna\u010di baviti se mehanikom \u0161ire mimikrije, kao i infrastrukturom koja takvu mehaniku (memetiku) omogu\u0107uje. Digitalni prostor se iz tog kuta mo\u017ee \u010diniti neoriginalnim \u2013 izgledno uzima okvire biolo\u0161ke komunikacije i njome se koristi u svrhu \u201eprevo\u017eenja\u201d kulture. Iako kultura (u naj\u0161irem mogu\u0107em smislu) posjeduje odre\u0111ene biolo\u0161ke komponente, jedna od njih se naslanja na ideju o \u201ezdravom\u201d i funkcionalnom sustavu koji istovremeno doprinosi zdravlju i funkcionalnosti individualnih stanica.<\/p>\n\n\n\n

Digitalni prostor reciklira, replicira, proizvodi, stvara i mutira.<\/p>\n\n\n\n

\n

Recikla\u017ea kulturnih jedinica stoga zna\u010di i potencijalno recikliranje lo\u0161ih izbornih odluka i ishoda.<\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

U politi\u010dkom smislu, isti\u010de Blackmore, tzv. \u201ememe-kultura\u201d integrirala se u \u0161iru politi\u010dku, dru\u0161tvenu i kulturolo\u0161ku stvarnost; recikla\u017ea kulturnih jedinica stoga zna\u010di i potencijalno recikliranje lo\u0161ih izbornih odluka i ishoda.<\/p>\n\n\n\n

To vidimo i danas: slu\u017ebeni Instagram profil Bijele ku\u0107e operativno je postao memeprofil na kojem je Donald Trump (uz pomo\u0107 sredstava generativne umjetne inteligencije) redovito u ulozi glavnog lika, de\u017eurnog komi\u010dara u borbi protiv, kako sam \u010desto isti\u010de, \u201ezastarjelog statusa quo\u201d (nedavno u intervjuu za NBC News).<\/p>\n\n\n\n

\n

Sve \u0161to zaista mogu vidjeti jesu algoritmi, a ne obrasci \u2013 ne jezici, dijalekti ili metode.<\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

Ipak, razvidno je, nakon dvije godine njegovog trenutnog, aktivnog mandata \u2013 sve \u0161to pospje\u0161uje jest radikalna retorika u digitalnom prostoru. Ovdje nije rije\u010d o jasnoj ideolo\u0161koj poziciji, ve\u0107 o pau\u0161alnom kontaktu s kulturama izvan dosega politi\u010dara i ljudi na pozicijama mo\u0107i. Sve \u0161to zaista mogu vidjeti jesu algoritmi, a ne obrasci \u2013 ne jezici, dijalekti ili metode. U narednom tekstu bavit \u0107emo se, kona\u010dno, nacionalnom situacijom i prelijevanjem svjetske (digitalne) situacije i tamo\u0161nje retorike u nacionalni kontekst.<\/p>\n\n\n\n

Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Meme je sample: jedinica kulture koja u malo izmijenjenom kontekstu poprima posve drugo zna\u010denje. O kulturi recikliranja, memetici i Bijeloj ku\u0107i kao meme-profilu.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":29,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[24,25,26,27,28],"class_list":["post-30","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-sum","tag-kriticka-teorija","tag-meme","tag-richard-dawkins","tag-robert-bobnic","tag-smetnjak"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=30"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":31,"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30\/revisions\/31"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/29"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=30"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=30"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=30"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}