{"id":27,"date":"2026-09-18T10:00:00","date_gmt":"2026-09-18T08:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/frekvencija.eu\/?p=27"},"modified":"2026-11-10T16:20:55","modified_gmt":"2026-11-10T15:20:55","slug":"putevi-radikalizacije-2-internet-i-radikalna-retorika-u-digitalnom-dobu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/frekvencija.eu\/?p=27","title":{"rendered":"Putevi radikalizacije (2): Internet i radikalna retorika u digitalnom dobu"},"content":{"rendered":"\n
\n

Marginalna i dru\u0161tveno nazadna misao normalizira se sve vi\u0161e, sve do dolaska u medijski mainstream.<\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

Kada je sada\u0161nji sjede\u0107i predsjednik Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava, Donald J. Trump, bio izabran po prvi put na nacionalnim izborima prije to\u010dno 10 godina, bilo je te\u0161ko prognozirati kakve \u0107e posljedice takav izbor ostaviti na svjetsku dru\u0161tvenu, kulturnu i politi\u010dku pozornicu. Jednostavnim pogledom unatrag gotovo je op\u0107eprihva\u0107ena \u010dinjenica da je bila rije\u010d o nepovratnom stanju stvari: kulturkamf<\/em> (kulturni boj, op. prev.) postao je glavna stavka koja odlu\u010duje izbore, a medijski ekosustav mutirao je u izobli\u010den prostor opsjednut \u201ekulturom otkazivanja\u201c, \u201etre\u0107im valom feminizma\u201c i ismijavanjem \u201emikroagresija\u201c. Sve je to izgledalo o\u010dajno, pogotovo za mlade ljude koji su tada pro\u017eivljavali svoje formativne godine i sve vi\u0161e vremena provodili unutar digitalnog prostora. Niti pola desetlje\u0107a nas vremenski ne dijeli od pandemije koronavirusa, globalno zna\u010dajnog doga\u0111aja koji je (dodu\u0161e, iz nu\u017ede) utvrdio kulturolo\u0161ki i informacijski primat digitalnog prostora, a odre\u0111eni se obrasci ve\u0107 uvi\u0111aju: marginalna i dru\u0161tveno nazadna misao normalizira se sve vi\u0161e, sve do dolaska u medijski mainstream<\/em>. A tada je izgledalo da je oli\u010denje upravo takve marginalne i \u0161tetne misli na \u010delu jedne od najmo\u0107nijih zemalja na svijetu. Na\u017ealost, gledano iz pozicije realpolitike<\/em>, ne postoji ve\u0107i vjetar u le\u0111a, \u0161to \u0107e naredne godine i potvrditi.<\/p>\n\n\n\n

Neovisno o tome u \u0161to \u0107e vas anglosaksonski AI moguli poku\u0161ati uvjeriti, ne postoji jedinstvena to\u010dka singulariteta koja \u0107e (ili koja je, to je mo\u017eda ne\u0161to relevantnija konstrukcija za ovaj tekst) od digitalnog prostora \u201enapraviti\u201c analogni, a da pritom analogni prostor po\u0161tuje jedinstvenost (jezik, u naj\u0161irem mogu\u0107em smislu) digitalnog prostora. Naravno, iako kada govorimo o internetu govorimo o ne\u010demu de facto<\/em> izvanzemaljskom, u tehnolo\u0161kom, kulturolo\u0161kom ili dru\u0161tvenom smislu, princip kulturne aproprijacije aplicira se isto kao i kod bilo koje druge supkulture.<\/p>\n\n\n\n

\n

Ako je punk umro onog trenutka kada je grunge postao njegova glavna mainstream izvoznica, internetska (sup)kultura umrla je onog trenutka kada je u njezinu digitalnu luku pristala prva dru\u0161tvena mre\u017ea.<\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

Ako je punk umro onog trenutka kada je grunge postao njegova glavna mainstream<\/em> izvoznica, internetska (sup)kultura umrla je onog trenutka kada je u njezinu digitalnu luku pristala prva dru\u0161tvena mre\u017ea. Jasno\u0107e radi, kada se referiram na dru\u0161tvene mre\u017ee u ovom specifi\u010dnom kontekstu, mislim isklju\u010divo na centralizirane platforme masovnog komuniciranja, a ne na cjelokupnu kategoriju kanala za me\u0111usobnu izmjenu informacija (starinski messengeri<\/em>, forumi ili image boardovi<\/em> \u201eplo\u010de sa slikama, op. prev.\u201c).<\/p>\n\n\n\n

\u201eTo\u010dka singulariteta\u201c ovdje, dakako, nije toliko jednodimenzionalna i jednostavna za uo\u010diti: razvoj dru\u0161tvenih mre\u017ea, pogotovo u obliku koji nam je poznat danas, trajao je dugi niz godina, a razvoj njihovih popratnih algoritama trajao je jo\u0161 du\u017ee. U ovakvim se raspravama, koje postaju sve u\u010destalije s popularizacijom generativne umjetne inteligencije i sve ve\u0107e skepse uzrokovane manjkom povjerenja u AI korporacije, \u010desto zaboravlja infrastruktura platformi koje tra\u017ee specifike unutar odre\u0111enih dru\u0161tvenih skupina, ili, drugim rije\u010dima, publika. Web 1.0 i Web 1.5 omogu\u0107ili su decentralizirani razvoj ideja, znanja i informacija upravo zaradi ograni\u010dene uloge i dosega figura posrednika. U tekstu za The American Reader<\/em>, autor Jacob Savage zapisao je sljede\u0107e:<\/p>\n\n\n\n

\u201eWeb 1.0, poput na\u0161eg adolescencijskog doba, zavr\u0161io je uz prasak. Oti\u0161li smo na fakultet, oslobodiv\u0161i se i roditeljskih pravila i njihovih sporih internetskih veza. Napokon smo bili pirati kojima je dopu\u0161teno ploviti otvorenim morem: Napster, Limewire, a potom i DC++, omogu\u0107ili su nam da preuzmemo svu glazbu i videozapise koje smo \u017eeljeli. Nedugo zatim pojavili su se Google, Facebook, YouTube i Wikipedia te pomeli ostatke Weba 1.0.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Kad smo kao bruco\u0161i stigli na fakultet, ostavljali smo prijenosna ra\u010dunala kod ku\u0107e tijekom nastave, predavaonice nisu imale be\u017ei\u010dni internet, a nismo \u017eeljeli biti \u201e\u010dudaci\u201c koji svuda nose svoja ra\u010dunala. No do trenutka kada smo diplomirali, na\u0161i su kampusi ve\u0107 bili potpuno umre\u017eeni, a mi smo bili vezani uz svoje ekrane. Iako je internet ostvario dotad nezamislive mogu\u0107nosti \u2013 videozapise, dru\u0161tveno umre\u017eavanje i informacije na zahtjev \u2013 \u010dinilo se da je nevinost njegovog izvornog obe\u0107anja pomalo izgubljena.\u201c<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n

Digitalni prostor s vremenom je mutirao u ne\u0161to \u0161to mijenja korisnike (\u201enetizene\u201c), a ne ne\u0161to \u0161to se mijenja s korisnicima.<\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

To \u201eobe\u0107anje\u201c na koje se referira Savage sredi\u0161nja je teza ove serije tekstova: digitalni prostor obe\u0107avao je budu\u0107nost koju su imala pravo sputavati isklju\u010divo roditeljska pravila. Umjesto toga, digitalni prostor s vremenom je mutirao u ne\u0161to \u0161to mijenja korisnike (\u201enetizene\u201c), a ne ne\u0161to \u0161to se mijenja s korisnicima.<\/p>\n\n\n\n

Rije\u010d je o kompleksnom procesu koji je izrodio kompleksne odnose, digitalni prostor izgubio je svoju nevinost na vi\u0161e na\u010dina, a propast njegova \u201enevina\u201c krova dogodila se nasilnim prodorima na prostor njegove autonomije. U tom smislu govorimo o \u201eraskri\u017eju\u201c singulariteta \u2013 vi\u0161e dodirnih trenutaka mainstreamizacije<\/em> koji se isprepli\u0107u u zavr\u0161avanju ciklusa u procesu mutacije digitalnog prostora i njegovih korisnika.<\/p>\n\n\n\n

Korisnici su tek ne\u0161to manje bitna varijabla \u2013 po, u prija\u0161njem tekstu spomenutom Bourdieuu, \u201ekorisnici\u201c \u0107e, kao dio \u0161ire digitalne publike (koja je izgubila osnovne parametre vlastite autonomije u prijelazu izme\u0111u Web 1.5 i Web 2.0 razdoblja), uglavnom tra\u017eiti kontinuiranu afirmaciju vlastite pozicije, \u010dak i u trenutku kada se osnovna infrastruktura prostora u kojima se nalaze i s kojima se identificiraju mijenja do to\u010dke neprepoznatljivosti.<\/p>\n\n\n\n

\n

Ni\u0161ta digitalno ne mo\u017ee odumrijeti pod pritiskom vlastitih kontradiktornosti.<\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

\u010cini se prikladnim zavr\u0161iti uz blago parafraziranje rije\u010di Gillesa Deleuzea i Felixa Guattarija na\u010detih u Anti-Edipu<\/em> (1972): ni\u0161ta digitalno ne mo\u017ee odumrijeti pod pritiskom vlastitih kontradiktornosti.<\/p>\n\n\n\n

U idu\u0107em tekstu baviti \u0107emo se fenomenom internetskih \u201ememova\u201d te zna\u010dajem tzv. \u201ekulture recikliranja\u201d za internetske supkulture i dana\u0161nju komunikaciju u digitalnom i analognom svijetu.<\/p>\n\n\n\n

Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Internetska (sup)kultura umrla je onog trenutka kada je u njezinu digitalnu luku pristala prva dru\u0161tvena mre\u017ea. O izgubljenom obe\u0107anju Weba 1.0 i prostoru koji danas mijenja svoje korisnike.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":26,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[17,20,21,22,23],"class_list":["post-27","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-sum","tag-internet","tag-jacob-savage","tag-radikalna-retorika","tag-web-1-0","tag-web-1-5"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=27"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":28,"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27\/revisions\/28"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/26"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=27"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=27"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=27"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}