Internet (u nastavku: digitalni prostor) je jo\u0161 od svojeg iskoraka u svjetska ku\u0107anstva imao u najmanju ruku zanimljiv odnos s takozvanim \u201cstvarnim\u201d, odnosno analognim svijetom. Ono \u0161to je specifi\u010dno za taj odnos jest \u010dinjenica da on nipo\u0161to nije ravnomjeran, niti se ikada trudio biti. Naime, a \u010dini se da je to ve\u0107 sada op\u0107epoznata \u010dinjenica, analogni prostor nije gajio izre\u010dite simpatije prema digitalnom, pogotovo nakon njegove popularizacije i naposljetku mainstreamizacije.<\/p>\n\n\n\n
\nInternet punopravno mo\u017eemo nazvati prostorom upravo radi onoga \u0161to njegova infrastruktura omogu\u0107uje i normalizira: dvosmjernu razmjenu informacija.<\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n
Na samom po\u010detku njegova \u0161irenja, me\u0111utim, situacija je bila radikalno druga\u010dija. Za po\u010detak, digitalni prostor je, izgledno, od svojih posjetitelja zahtijevao odre\u0111enu razinu op\u0107e i digitalne pismenosti, \u0161to je u direktnoj suprotnosti s dana\u0161njim stanjem stvari, ali time \u0107emo se postepeno baviti u narednim tekstovima. Za razliku od \u2013 kako ih danas nazivamo \u2013 tradicionalnih medija (televizije, radija i tiska) \u2013 internet punopravno mo\u017eemo nazvati prostorom upravo radi onoga \u0161to njegova infrastruktura omogu\u0107uje i normalizira: dvosmjernu razmjenu informacija. Takvo stanje stvari samo po sebi pospje\u0161uje pretvorbu informacija u znanje te se time ono uspje\u0161no reproducira.<\/p>\n\n\n\n
Medijski teoreti\u010dar Marshall McLuhan u svojoj knjizi Understanding Media: The Extensions of Man (1964) [Razumijevanje medija, op. prev.] razlu\u010duje izme\u0111u \u201cvru\u0107ih\u201d i \u201chladnih\u201d medija na podlozi koli\u010dine vizualnih informacija koje je taj medij sposoban reproducirati:<\/p>\n\n\n\n
\u201cVru\u0107i medij je onaj koji pro\u0161iruje jedno osjetilo u \u201cvisokoj razlu\u010divosti\u201d. Visoka razlu\u010divost je stanje ispunjenosti podatcima. Fotografija je, vizualno, \u201cvisoke razlu\u010divosti\u201d. Crtani film je \u201cniske razlu\u010divosti\u201d, jednostavno zato \u0161to pru\u017ea vrlo malo vizualnih informacija. Telefon je hladan medij, ili medij niske razlu\u010divosti, zato \u0161to se uhu daje skromna koli\u010dina informacija. A govor je hladan medij niske razlu\u010divosti, zato \u0161to se daje tako malo, a slu\u0161atelj mora toliko toga nadopuniti. S druge strane, vru\u0107i mediji ne ostavljaju toliko toga za nadopunjavanje ili dovr\u0161avanje od strane publike. Vru\u0107i su mediji, stoga, niske razine sudjelovanja, a hladni su mediji visoke razine sudjelovanja ili dovr\u0161avanja od strane publike. Sasvim je prirodno stoga \u0161to vru\u0107i medij poput radija ima vrlo razli\u010dite u\u010dinke na korisnika u odnosu na hladan medij poput telefona.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Digitalni prostor je u tom smislu poseban jer posjeduje odre\u0111ene karakteristike \u201cvru\u0107eg\u201d medija, sposoban je \u201ckoncentrirati\u201d se na jedno osjetilo, ali i karakteristike hladnog medija, iz jednostavnog razloga \u0161to gotovo uvijek tra\u017ei participaciju i nadopunu informacija. Poticanje razvoja medijske pismenosti stoga nikad nije bilo od ve\u0107e va\u017enosti \u2013 McLuhan je svoje temeljno djelo objavio 1964. godine, u vremenu kada je moderni medijski ekosustav bio te\u0161ko zamisliv, te u trenutku kada je bilo te\u0161ko zamisliti kakav to\u010dno intenzitet posjeduje takav hibridni medij kao \u0161to je internet.<\/p>\n\n\n\n
Tradicionalne medije je, prije mainstreamizacije digitalnog prostora, zanimala isklju\u010divo informacija. U svojim po\u010decima, u vremenu koje se danas naziva Web 1.0, internet je pratio model razmjene informacija koji su utemeljili tradicionalni mediji: korisnici su konzumirali informacije te su se njima mogli baviti samo i isklju\u010divo unutar granica analognog prostora. Web 1.5, razdoblje koje je nastupilo ne\u0161to prije nego \u0161to online promet zatrpan oglasima i po\u010detka korporativizma unutar digitalnog prostora, okarakterizirala je mogu\u0107nost iskori\u0161tavanja internetske infrastrukture u svrhu jednakomjerne razmjene informacija i naposljetku znanja.<\/p>\n\n\n\n
Razmjene informacija i reprodukcija znanja, izvan isuvi\u0161e jednostavnih koncepcija o kulturnom kapitalu i dizanju osobnog statusa unutar odre\u0111enih skupina, sposobni su stvoriti nove, u ovom slu\u010daju digitalne supkulture. Za razliku od supkulturnih gibanja u analognom prostoru, digitalne supkulture, koje povezuju ove serije tekstova, posjedovale su odre\u0111enu dozu interne sigurnosti; gore napomenuta pismenost je, naravno, igrala presudnu ulogu, tehnolo\u0161ka i ekonomska ograni\u010denja bila su prisutnija te, jednostavno, manji broj ljudi je do\u017eivljavao digitalni prostor kao legitiman dio \u0161ireg medijskog ekosustava.<\/p>\n\n\n\n
\nTe platforme se postavljaju kao umjetni urednici, informacije se plasiraju selektivno, na \u0161tetu korisnika i \u0161irih publika, s gotovo potpunim izostankom stru\u010dnosti i znanja.<\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n
Danas aktualna gibanja za decentralizaciju interneta, \u0161to je mo\u017eda najzanimljiviji primjer supkulturnog postojanja unutar digitalnog prostora, izuzev pojedinih hakerskih gibanja kojih \u0107u se dotaknuti u narednim tekstovima, svoje ideolo\u0161ke korijene vuku iz Web 1.5 doba, kada protok informacija u digitalnom prostoru nije imao \u201csrednjeg \u010dovjeka.\u201d Pritom ne mislim na urednike web portala niti na \u201csrednje ljude\u201d u digitalnim medijima, ve\u0107 na korporacije, industry standard<\/em> pretra\u017eiva\u010de i glavne dru\u0161tvene mre\u017ee (Facebook, Instagram, X). Te platforme se postavljaju kao umjetni urednici, informacije se plasiraju selektivno, na \u0161tetu korisnika i \u0161irih publika, s gotovo potpunim izostankom stru\u010dnosti i znanja.<\/p>\n\n\n\n
\nSupkulturna gibanja bitna su za digitalni prostor jer definiraju prirodu otpora vode\u0107im narativima, dominantnim obrascima komuniciranja i nude alternativne odnose prema tehnologiji, informacijama, znanju i kulturi uop\u0107e.<\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n
Supkulturna gibanja bitna su za digitalni prostor jer definiraju prirodu otpora vode\u0107im narativima, dominantnim obrascima komuniciranja i nude alternativne odnose prema tehnologiji, informacijama, znanju i kulturi uop\u0107e. Lainchan, forum posve\u0107en alt digitalnoj kulturi, bavi se, izme\u0111u ostalog, i o\u010duvanjem \u201cinternetskih prstena\u201d, \u201curadi sam\u201d web stranicama me\u0111usobno povezanih i indeksiranih samo unutar vlastitog prstena. Time komunikacija ostaje djelomi\u010dno zatvorena, ali isto tako sprje\u010dava prodor krupnog kapitala u prostore op\u0107e sigurnosti, razmjene znanja, informacija i iskustava te naposljetku mre\u017ea me\u0111usobne pomo\u0107i. Lainchan je jo\u0161 jedan primjer \u201c\u017eive digitalne arhive\u201d, jer je sama web stranica nastala na samom po\u010detku stolje\u0107a, a aktivna je, s aktivnom bazom korisnika, i danas.<\/p>\n\n\n\n
U sljede\u0107em tekstu bavimo se time tko je i kojim potezima digitalni prostor prilagodio mainstreamu, te \u0161to je pritom istisnuto na margine.<\/p>\n\n\n\n
Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Od Weba 1.0 do Lainchana: kako je digitalni prostor od dvosmjerne razmjene informacija i znanja do\u0161ao do platformi koje se postavljaju kao umjetni urednici. Prvi tekst serije o internetu i radikalnoj retorici.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":23,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[17,18,19],"class_list":["post-24","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-sum","tag-internet","tag-lainchan","tag-marshall-mcluhan"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=24"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":25,"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24\/revisions\/25"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/23"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=24"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=24"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=24"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}