Ljubljana nije samo najljep\u0161i nego i najljevi\u010darskiji grad. To ne zna\u010di samo da su u njoj prisutni kriti\u010dka teorija, antikapitalisti\u010dke borbe i aktivizam, nego prije svega da je ljevi\u010darsko dr\u017eanje temeljni uvjet za ulazak u hip<\/em> Ljubljanu. To se dr\u017eanje izra\u017eava u odre\u0111enim teorijskim, kulturnim i politi\u010dkim referencama, u osobnoj estetici, dru\u0161tvenim automatizmima i ponavljanju ustaljenih govornih obrazaca. A hip<\/em> Ljubljana mje\u0161avina je ljevi\u010darskih aktivisti\u010dkih, civilnodru\u0161tvenih i politi\u010dkih projekata, kafi\u0107a, klubova, aftera po privatnim stanovima, dijela medijskog prostora, radikalnog i kriti\u010dkog krila akademske zajednice te odre\u0111enih kulturnih stilova i institucija.<\/p>\n\n\n\n Ljevi\u010darsko dr\u017eanje u Ljubljani nije buntovno ni protusustavno, nego je sito kroz koje se prosijava tko \u0107e u\u0107i u dru\u0161tvo i do\u0107i do presti\u017enih polo\u017eaja. Ako nisi ljevi\u010dar, na ljubljanskoj kulturnoj, intelektualnoj ili politi\u010dkoj sceni ima\u0161 otprilike onoliko \u0161ansi koliko bi ih imao u redu za Berghain odjeven u planta\u017eerski \u0161ik ameri\u010dkog Juga: laneni sako, kratke hla\u010de i cipele za jedrenje u pastelnim bojama. Proturje\u010dje je ovdje o\u010dito \u2013 biti ljevi\u010dar, a istodobno ne samo biti dio sustava nego upravo zahvaljuju\u0107i ljevi\u010darstvu u\u017eivati sve njegove pogodnosti \u2013 i izra\u017eava se u mnogim ljubljanskim kulturnim posebnostima. Bogata se djeca, primjerice, odijevaju u izno\u0161enu odje\u0107u i tako signaliziraju naklonost proletarijatu, ili se pretjerano poistovje\u0107uju s revolucijom i klasnom borbom, opsesivno-kompulzivno ponavljaju\u0107i govorne obrasce svjetonazorskog marksizma-lenjinizma. Tako se smiruje nelagoda zbog raskoraka izme\u0111u stvarnog klasnog podrijetla i ljevi\u010darskog dr\u017eanja, koje je ujedno uvjet da se naslije\u0111eni klasni polo\u017eaj reproducira.<\/p>\n\n\n\n Dok su ti primjeri karakteristi\u010dni za tankie<\/em> subkulturu, koja zao\u0161trava kritiku kapitalizma da bi odvratila pozornost od vlastitog podrijetla, ljubljanska lib<\/em> subkultura kritiku kapitalizma, naprotiv, ubla\u017eava i svodi na kritiku neoliberalizma. Ako je neoliberalizam apsolutno zlo privatizacije i napada na javni sektor, onda je sve \u0161to se doga\u0111a u javnom sektoru ipso facto<\/em> izuzeto od kritike, pa je svaka kritika putnih naloga za privatna putovanja, izrabljivanja i maltretiranja asistenata ili dodataka za stalnu pripravnost upravo ono neoliberalno zlo protiv kojeg se treba boriti. Tko radi u javnom sektoru, po definiciji nije neoliberal, a budu\u0107i da je zlo neoliberalizam, izvla\u010denje sredstava i hipereksploatacija u javnom sektoru ne mogu i ne smiju biti predmet kritike. I jedno i drugo \u2013 zao\u0161treni tankie<\/em> antikapitalizam koji prokazuje velike korporacije, izrabljiva\u010de i eksproprijatore, Ameriku i imperijalizam, kao i antikapitalizam, odnosno antineoliberalizam libova<\/em>, koji se ograni\u010dava na prokazivanje privatizacije i napada na socijalnu dr\u017eavu \u2013 nimalo slu\u010dajno proma\u0161uju molekularni kapitalizam i Berlin u nama samima.<\/p>\n\n\n\n U proturje\u010dju izme\u0111u obveznog ljevi\u010darstva, koje u Ljubljani otvara pristup simboli\u010dkim i materijalnim resursima, i amoralnog molekularnokapitalisti\u010dkog hedonizma u stilu Breta Eastona Ellisa, teorija \u2013 karakteristi\u010dno ljubljanska kombinacija njema\u010dke klasi\u010dne filozofije i psihoanalize \u2013 idealna je kompromisna tvorevina. Dok je marksizam sveden na simulaciju proleterskog svjetonazora s po\u010detka 20. stolje\u0107a, taj dvojac djeluje kao oblik pokore i ubla\u017eavanja krivnje zbog razuzdanih vikend-aftera. Osje\u0107aj krivnje pritom ne proizlazi toliko iz moralnih dvojbi koliko iz slutnje da u dereguliranom, amoralnom hedonizmu ima ne\u010deg kapitalisti\u010dkog. Ni teorijska psihoanaliza ni njema\u010dka klasi\u010dna filozofija kao oblici pokore ne nastupaju u svojoj sredi\u0161njoj dimenziji, kao egzegeza Hegela i Lacana, nego u specifi\u010dno lokalnoj, izvedenoj i u odnosu na temeljne teorije razmjerno marginalnoj dimenziji.<\/p>\n\n\n\n U teorijskoj psihoanalizi to je ono \u0161to Marko Bauer naziva \u201eprodorom normalnog\u201c: teza da je miran, stalo\u017een i pristojan malogra\u0111anski \u017eivot zapravo najradikalniji. Ona je izvedena iz kritike \u0161ezdesetosma\u0161a kao histerika koji tra\u017ee novog gospodara i iz kritike seksualnog ljevi\u010darstva kao naivne zablude koja nesvjesno reproducira upravo ono protiv \u010dega se navodno bori. Drugim rije\u010dima, antiautoritarnost, antietatizam, individualna autonomija, hedonizam, seksualno oslobo\u0111enje, eksperimentiranje s drogama i slobodno samoizra\u017eavanje nisu antikapitalisti\u010dko, nego upravo kasnokapitalisti\u010dko, neoliberalno dr\u017eanje. Oni kapitalisti\u010dki sustav ne ugro\u017eavaju, nego ga reproduciraju, pa su jedini oblici stvarnog otpora i istinske radikalnosti malogra\u0111anska pristojnost i zazivanje tradicionalnih autoriteta, vjere u dr\u017eavu i djelovanja kroz parlament.<\/p>\n\n\n\n Iz perspektive dru\u0161tvene povijesti takva je kritika posve racionalna jer proizlazi iz rje\u0161enja jednog drugog proturje\u010dja, u drugom vremenu i drugoj situaciji: proturje\u010dja izme\u0111u provincijske zako\u010denosti Ljubljane i molekularnokapitalisti\u010dke eksplozije u Parizu \u0161ezdesetih, \u010diji je dio i ono \u0161to i danas zovemo teorijom. Pariz \u0161ezdesetih imao je, kao danas Berlin, ne\u0161to neodoljivo privla\u010dno, ali potpuno sudjelovanje zahtijevalo bi upravo lakanovski \u010din, razgradnju simboli\u010dkih struktura i subjektivnu destituciju. Druga je mogu\u0107nost kompromisna tvorevina koja provincijsku, neuroti\u010dnu, malogra\u0111ansku subjektivnost ostavlja netaknutom.<\/p>\n\n\n\n Ljubljana se kao predgra\u0111e nikada ne mo\u017ee potpuno prepustiti psihodeli\u010dnim driftovima. To je privilegij metropola.<\/em><\/strong><\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n Preokretanje zna\u010denja radikalnosti u afirmaciju malogra\u0111anske neuroti\u010dnosti i konformizma specifi\u010dno je ljubljanski izdanak teorijske psihoanalize. Ljubljana se kao predgra\u0111e nikada ne mo\u017ee potpuno prepustiti psihodeli\u010dnim driftovima. To je privilegij metropola. Ljubljana dodu\u0161e ne mo\u017ee ne slijediti Pariz i Berlin, ali pritom neprestano izmi\u0161lja nove oblike policijskog nadzora nad simulacijama metropolske ekscesnosti. Prodor normalnog primjer je takve policijske funkcije: izvorno je slu\u017eio kao racionalizacija stvarne malogra\u0111anske neuroti\u010dne zako\u010denosti i nesposobnosti sudjelovanja u molekularnokapitalisti\u010dkoj hedonisti\u010dkoj kulturi metropola, a danas djeluje kao pokorni\u010dka samokritika projicirana prema van. Ljubljana kao predgra\u0111e mo\u017ee proizvesti samo stvarnu malogra\u0111ansku kritiku ekscesa molekularnog kapitalizma metropola ili pak simulaciju malogra\u0111an\u0161tine kod onih koji vikendom potajno eksperimentiraju s molekularnim kapitalizmom, a radnim danom kimaju njegovoj malogra\u0111anskoj kritici i tako potvr\u0111uju svoje ispravno ljevi\u010darstvo.<\/p>\n\n\n\n Njema\u010dka klasi\u010dna filozofija pritom ima komplementarnu ulogu. Ni ovdje nije rije\u010d o sredi\u0161njoj dimenziji teorije, o egzegezama Kanta ili Hegela, nego o specifi\u010dno lokalnom izdanku: o tezi da su antiautoritarnost i individualisti\u010dki hedonizam \u0161ezdesetih nesvjesno i nehotice pokrenuli neoliberalizam. Stvarna ekonomska i dru\u0161tvena povijest pritom je neva\u017ena. Neva\u017eno je, primjerice, da neoliberalizam kao pokret pod tim imenom po\u010dinje ve\u0107 tridesetih, a ne tek nakon antiautoritarnih \u0161ezdesetih; da se individualizam kao ekonomska racionalnost ne mo\u017ee izjedna\u010diti s individualizmom kao oblikom otpora tradicionalnim politi\u010dkim strukturama; da ameri\u010dki antiautoritarni prosvjednici \u0161ezdesetih i sedamdesetih izrazito nisu marili za \u010dika\u0161ku \u0161kolu; ili da se neoliberalizam kao stvarna ekonomska i socijalna politika sedamdesetih i osamdesetih ustalio u vojnim diktaturama ili pod izrazito neokonzervativnim vladama. Isto vrijedi i za preciznije povijesne teorije o ishodima ljevi\u010darskih borbi \u0161ezdesetih i sedamdesetih. Borbe protiv disciplinarnog tvorni\u010dkog re\u017eima zavr\u0161ile su u ambivalentnoj postfordisti\u010dkoj prekarnosti, koja je ipak jedan od na\u010dina na koji proletarijat dolazi do novca i sama po sebi nije nu\u017eno uzro\u010dno povezana s neoliberalnim privatizacijama, deregulacijom te monetarnom i fiskalnom politikom. Sve je to neva\u017eno jer je poanta pripovijesti o tome kako je antiautoritarnost \u0161ezdesetih uvela neoliberalizam \u2013 moralna. Svako \u0161izo-postajanje, svaki odmak od partijske discipline i ispravne ideolo\u0161ke linije, svaki nemalogra\u0111anski na\u010din \u017eivota i svaka kritika dr\u017eave kao jedinog i kona\u010dnog horizonta politike u toj se pripovijesti nu\u017eno prelijeva u neoliberalno zlo. I obrnuto: neoliberalno zlo mo\u017ee se odvratiti samo ponovnom afirmacijom discipline, linije, malogra\u0111anskog morala i Dr\u017eave.<\/p>\n\n\n\n Budu\u0107i da je Ljubljana ljevi\u010darsko predgra\u0111e, kultura aftera u njoj mo\u017ee postojati samo kao neprestano opravdavanje i samozatajivanje.<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n Kao \u0161to vrijedi za malogra\u0111ansku neuroti\u010dnu zako\u010denost u slu\u010daju psihoanalize, i ovdje publika koja kima glavom iskrenu pseudoprusku kriptoautoritarnost i etatizam ne prihva\u0107a kao takve, nego kao oblike pokore i ubla\u017eavanja nerje\u0161ivog proturje\u010dja prigradskog molekularnog kapitalizma. Budu\u0107i da je Ljubljana ljevi\u010darsko predgra\u0111e, kultura aftera u njoj mo\u017ee postojati samo kao neprestano opravdavanje i samozatajivanje.<\/p>\n\n\n\n Razumijevanje molekularnog kapitalizma u Ljubljani ote\u017eava jo\u0161 jedan u\u010dinak prigradskog duha i ljevi\u010darstva Ljubljane: podjela kulture na komercijalni, kapitalisti\u010dki mainstream<\/em> s jedne i antikapitalisti\u010dku alternativu s druge strane. Avangarda molekularnog kapitalizma pritom sebe shva\u0107a i prikazuje kao nekapitalisti\u010dku alternativu, a zapravo je rije\u010d o razlici u brzini, okretnosti i estetici, a ne o razlici izme\u0111u kapitalisti\u010dke i nekapitalisti\u010dke ili antikapitalisti\u010dke kulture. Stvarna je razlika ona izme\u0111u square<\/em> i hip<\/em> kapitalisti\u010dke kulture. Square<\/em> kultura spora je, ne reagira na promjene mikrotrendova, predvidljiva je, dosadna i korporativna, a hip<\/em> kultura njezina je alternativa po tome \u0161to je okretna i neprestano se mijenja \u2013 a to su upravo temeljna svojstva kapitalizma. Nagla\u0161avanje razdjelnice izme\u0111u square<\/em>\/korporativnih i hip<\/em>\/alternativnih kulturnih prostora i praksi prikriva \u010dinjenicu da alternativna kultura uop\u0107e nije socijalisti\u010dki kombinat koji nudi mje\u0161avinu folklora i budnica pod upaljenim svjetlima uz industrijski etanol, nego najavangardniji i najsuvremeniji oblik kapitalisti\u010dke kulture \u2013 i da je upravo zato toliko privla\u010dna.<\/p>\n\n\n\n To\u010dno je dodu\u0161e da u njoj kru\u017ei manje novca nego u square<\/em> komercijalnim radijskim postajama, barovima i diskotekama, ali kriterij kapitalisti\u010dnosti, barem u ovom slu\u010daju, nije toliko koli\u010dina novca koliko na\u010din na koji se kulturne prakse odvijaju. U hip<\/em> alternativnoj kulturi to zna\u010di brzu i intenzivnu konkurenciju. Novi estetski, zvu\u010dni i drugi trendovi mogu se nametnuti i istisnuti prethodne upravo zato \u0161to ne nailaze na \u010dvrste monopole velikih korporativnih kulturnih institucija ni na vratare (gatekeepere<\/em>) korporativnih radijskih postaja. Dru\u0161tvenost hip<\/em> molekularnog kapitalizma gipka je i fluidna, pa se nove DJ ekipe i novi glazbeni projekti mogu afirmirati \u010dim se promijene moda i ukus. Popularna mjesta, poput klubova i kafi\u0107a, nastaju i propadaju ovisno o svom dru\u0161tvenom i kulturnom statusu, odnosno o tome koliko su u nekom trenutku hip<\/em>. Ta dinami\u010dnost i istodobna prekarnost upravo su temeljna obilje\u017eja kapitalisti\u010dke dru\u0161tvenosti i kulture.<\/p>\n\n\n\n \u0160tovi\u0161e, kriterij komercijalnosti prikriva i to da hip<\/em> molekularni kapitalizam prelazi granice strogo ekonomskih djelatnosti, onih koje uklju\u010duju nov\u010danu razmjenu. U hip<\/em> mikrokulturama i oblici dru\u0161tvene razmjene, oscilacije popularnosti, dinamika trendova i ukusa, privla\u010dnost ure\u0111enja prostora te modna estetika strukturirani su kao tr\u017ei\u0161ta na kojima vlada konkurencija, samo \u0161to valuta nije isklju\u010divo novac, nego i popularnost, privla\u010dnost te coolness<\/em>, odnosno hipness<\/em>. Sli\u010dno vrijedi za dru\u0161tvene mre\u017ee, gdje valuta anga\u017emana i broja pratitelja prethodi zaradi od ogla\u0161avanja i mikrodonacija, ili za platforme poput Bandcampa i Spotifyja, gdje vidljivost prethodi nov\u010danoj naknadi i gdje se molekularni kapitalizam, prelaze\u0107i okvire isklju\u010divo ekonomskih aktivnosti, mije\u0161a s klasi\u010dnom ekonomskom hipereksploatacijom.<\/p>\n\n\n\n Upravo zato molekularni mikrokulturni kapitalizam u Ljubljani pred komercijalnom turistifikacijom, koja ra\u010duna na mir i ti\u0161inu, bje\u017ei u no\u0107ni \u017eivot. Taj no\u0107ni \u017eivot u grubim crtama odgovara nekada\u0161njoj podjeli prostora u Ambasadi Gavioli u njezino najbolje doba. Gore je bio predvidljivi komercijalni, korporativni, japijevski priv\u00e9<\/em>, gdje su droge po izboru bile kokain i \u0161ampanjac, a dolje kaoti\u010dni techno, ecstasy i amfetamin. Sli\u010dno se i dana\u0161nji ljubljanski klubovi dijele na brze i nepredvidljive, s elektroni\u010dkom glazbom, te ustaljene i korporativne, s organskom glazbom. Bezli\u010dni techno pritom je bijeg postekonomskog molekularnog kapitalizma, a organska plesna glazba njegovo komercijalno obuzdavanje. Jo\u0161 jedna posebnost Ljubljane kao ambivalentnog predgra\u0111a jest to \u0161to se molekularni kapitalizam povla\u010di iz javnog prostora, koji vikendom danju zaposjedaju mase turista u potrazi za srednjoeuropskim duhom, u privatne stanove na aftere.<\/p>\n\n\n\n Devedesetih je Ali En najavio da \u0107e rock umrijeti i da \u0107e zavladati funk, ali to se nije dogodilo. Istina je da je K4 kasnih devedesetih od provincijske diskoteke, u kojoj su se pjesme pu\u0161tale s CD-a jedna za drugom i gdje je hit ve\u010deri bio \u201eJump Around\u201c grupe House of Pain, postao klub s pravim DJ-ima koji su pu\u0161tali drum\u2019n’bass, i da su kultna mjesta kasnih devedesetih, poput Truebara i \u017dmauca, promovirala izvedenice funka. No to nije uni\u0161tilo ni istisnulo rock kulturu, a prevlast funka bila je samo privremena. U dvijetisu\u0107itima istisnuo ga je techno, koji je u Ljubljanu \u2013 \u010dije su droga i glazba po izboru tada bile organske, skunk i funk \u2013 prodro zaobilaznim putem, preko Ambasade Gavioli. Rock je dijelom pre\u017eivio kao i dalje temeljni obrazac ljubljanskog boomerskog dr\u017eanja, a dijelom se pretopio u indie.<\/p>\n\n\n\n Danas zaboravljena, ali zanimljiva i va\u017ena me\u0111upostaja bio je klub Propaganda (dana\u0161nji Escape). Metalni, vanzemaljski jungle u Ljubljani se, osim kratke epizode u klubu Nexus, nikada nije pravo primio. Zato je u ljubljanskim prosudbama ukusa izri\u010dita sklonost slo\u017eenijim, sinkopiranim ritmovima i prezir prema jednostavnijim, \u010detvero\u010detvrtinskim ritmovima uvijek i\u0161la zajedno s prikrivenom tjeskobom pred neljudsko\u0161\u0107u anorganske glazbe. Ta je subkulturna podjela ujedno zna\u010dila da se house \u2013 iako je hibridni, elektroni\u010dko-organski glazbeni oblik \u2013 zbog \u010detvero\u010detvrtinskog ritma na\u0161ao na strani techna, ali je unutar klubova ipak bio prostorno odvojen, na drugom podiju.<\/p>\n\n\n\n Dok je podjela na K4 i Ambasadu Gavioli jo\u0161 odr\u017eavala razdvojenost na funky i drum\u2019n’bass subkulturu, sinkopirane ritmove, organski zvuk i vokale s jedne strane te rave subkulturu, \u010detvero\u010detvrtinske ritmove i posve strojni, anorganski zvuk s druge, Propaganda je bila jedna od ulaznih to\u010daka techno invazije na Ljubljanu. Bila je \u010disti techno klub, bez house ve\u010deri i house podija, u njoj su redovito nastupali tada najva\u017eniji techno DJ-i, a u usporedbi sa skupim ulaznicama za Ambasadu Gavioli i logisti\u010dkim problemima povratka iz Izole pod utjecajem opijata bila je iznimno pristupa\u010dna. Na uobi\u010dajenim ve\u010derima u Propagandi mije\u0161ale su se obje tada dominantne, suparni\u010dke ljubljanske urbane subkulture \u2013 i rave subkultura i znati\u017eeljni dio funky subkulture \u2013 pa i na\u0161mrkani odvjetnici koji bi se u nekom trenutku no\u0107i preselili iz susjednog Orto bara te postmigrantska mlade\u017e iz Vodmata i Mosta. Rave trenutak je tako, kao jedan od najintenzivnijih oblika molekularnog kapitalizma, rastopio dotad \u010dvrste subkulturne i klasne podjele. Techno se i nakon kraja rave kulture kasnih devedesetih odr\u017eao kao temeljna no\u0107na glazba Ljubljane, istisnuo izvedenice funka iz K4 i na\u0161ao mjesto i na Metelkovoj, ina\u010de posljednjoj utvrdi subkultura. Rock je pre\u017eivio izazov funka, ali se preselio u dnevne i ranove\u010dernje koncertne termine, a funk je ustupio mjesto technu, koji je u Ljubljani preuzeo no\u0107i i vikende.<\/p>\n\n\n\n Ekstaza izvorno zna\u010di \u201eizvan sebe\u201c, a glavna techno droga, ecstasy, omogu\u0107uje desubjektivaciju i istodobno sinkronizaciju s neljudskim ritmovima i zvukovima techna.<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n Posebnost techna jest u tome \u0161to je po svojoj formi (iako ne po komercijalnom uspjehu) najvi\u0161e (molekularno) kapitalisti\u010dki glazbeni oblik, jer dru\u0161tveno zamjenjuje tehnolo\u0161kim. Techno prekida vezu izme\u0111u glazbe s jedne te dru\u0161tvenosti i organske ljudskosti s druge strane. Na razini produkcije zamjenjuje glazbala strojevima, ru\u010dnu vje\u0161tinu automatskom izvedbom, a intelektualni rad skladanja automatskim generiranjem zvuka. Na razini izvedbe DJ samo bira i kombinira skladbe, a njihovo je izvo\u0111enje stvar strojnog ozvu\u010denja. Anorganski zvukovi techna, za razliku od organske glazbe, ne pobu\u0111uju ni ne izra\u017eavaju ljudske osje\u0107aje, ne nose poruku i ne slu\u017ee uspostavljanju ni reprodukciji dru\u0161tvenih veza. Ekstaza izvorno zna\u010di \u201eizvan sebe\u201c, a glavna techno droga, ecstasy (MDMA), omogu\u0107uje desubjektivaciju i istodobno sinkronizaciju s neljudskim ritmovima i zvukovima techna. Plesni podiji u techno klubovima nisu popri\u0161ta ljudske socijalizacije, komunikacije i flerta, nego mjesta masovne desubjektivacije, na kojima ljudsko emotivno iskustvo zamjenjuje umjetno nesvjesno. Rastrgana dru\u0161tvenost ponovno se sklapa posredstvom zvu\u010dne tehnologije, a organske ljudske ritmove zamjenjuje beskona\u010dno vanzemaljsko pulsiranje. (Prepoznatljiv vizual kluba Propaganda bio je crveni natpis \u201eDon\u2019t stop, don\u2019t ever stop\u201c koji se unedogled vrtio na televizoru pokraj podija.) <\/p>\n\n\n\n No u Ljubljani, predgra\u0111u s obveznim ljevi\u010darstvom, i techno \u2013 odnosno anorganska elektroni\u010dka glazba op\u0107enito, \u010dak i kad nije rije\u010d o klasi\u010dnom technu \u2013 djeluje neodoljivo privla\u010dno i istodobno izaziva gri\u017enju savjesti. Zato nastaju dodatne kompromisne tvorevine koje molekularnu kapitalisti\u010dnost elektroni\u010dke glazbe ujedno nadokna\u0111uju i prikrivaju. Jedan je primjer festival Grounded, \u010diji je dnevni, diskurzivni program ogor\u010deno moralisti\u010dka pokora (vrhunac: nastup Spomenke Hribar) za no\u0107ni program progresivne elektroni\u010dke glazbe \u2013 progresivne ne u smislu lib<\/em> politi\u010dke progresivnosti, nego upravo molekularnokapitalisti\u010dke fluidnosti i beskona\u010dnog eksperimentiranja bez unaprijed zadanog plana ili idealnih formi. Drugi je primjer ustrajnost indie glazbe kao izbora radnim danom, dok su vikendi rezervirani za aftere. Formalna razlika izme\u0111u standardne komercijalne i indie glazbe svodi se na produkciju vokala. No i ta minimalna razlika dovoljna je da indie djeluje istodobno kao organska regeneracija nakon anorganskih after-iskustava i kao pokora za molekularnokapitalisti\u010dke vikende, jer bi indie, za razliku od komercijalne glazbe, trebao imati kriti\u010dku poruku. Boomerski anga\u017eman oko Kina \u0160i\u0161ka, kojim je Ljubljana trebala dobiti koncertni prostor za dad rock<\/em> 21. stolje\u0107a, nije zavr\u0161io prema planu, jer je Kino \u0160i\u0161ka postao upravo sredi\u0161nja indie institucija Ljubljane. Egzoteri\u010dna kultura Ljubljane nalazi sse nizvodno od ezoteri\u010dne, after-kulture.<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ljevi\u010darstvo je u Ljubljani ulaznica u bolje dru\u0161tvo, techno izvor gri\u017enje savjesti, a teorija oblik pokore. Primo\u017e Kra\u0161ovec o gradu koji ne mo\u017ee ne slijediti Berlin, ali mu se nikada ne usu\u0111uje posve prepustiti.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":13,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[7,8,10,9,13,11,12,14,15,16],"class_list":["post-11","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-sum","tag-after","tag-ambasada-gavioli","tag-berlin","tag-k4","tag-ljubljana","tag-molekularni-kapitalizam","tag-primoz-krasovec","tag-propaganda","tag-subkultura","tag-techno"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":15,"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11\/revisions\/15"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/13"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/frekvencija.eu\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}\n
Molekularni kapitalizam<\/h2>\n\n\n\n
Anorganska glazba<\/h2>\n\n\n\n